Već sama pomisao da će njihov tinejdžer/tinejdžerica zatražiti noćni izlazak sa svojim društvom izaziva kod roditelja strepnju. Noćni izlazak nerijetko povezuju s pijenjem alkohola, pušenjem, drogom... Ta izloženost mnogim iskušenjima i opasnostima povećava roditeljski strah i potrebu za većom kontrolom svoje djece.

S druge strane, mladi u razdoblju između djetinjstva i zrelosti žele izgraditi vlastite stavove, imaju potrebu za emocionalnim udaljavanjem od roditelje, za neovisnošću. Nastoje pokazati odraslima da su samostalni i samodovoljni. U prvi plan dolaze vršnjaci i prijateljstva, a želja za izlascima s njima, bez roditelja, očekivano je ponašanje, koje se javlja vec´ između 13. i 15. godine.

Posao roditelja je pronaći ravnotežu između svoje brige i potreba tinejdžera i pripremati na izlazak i sebe i dijete. Kako?

Važno je naučiti tinejdžera kako se ponašati prema pijenju ili nepijenju alkohola. Kad se na tulumu nude pića, potrebna je hrabrost da se kaže: „Ne, hvala.“ Ohrabrite svoje dijete da to nauči reći bez ispričavanja, objašnjavanja, rasprave ili obrane. Npr: „Podrazumijevaj da će se tvoje ´Ne, hvala.` poštivati. Reci to čvrsto. Ne objašnjavaj i ne ispričavaj se. Jednostavno reci da želiš sok." Važna je uputa i: „ Nemoj nigdje i nikada prihvatiti piće samo zato jer to netko od tebe traži. Ti odluči.“

Važno je poznavati prijatelje s kojima se druži, po mogućnosti upoznati i njihove roditelje. Obično se roditelji poznaju jer su do tada možda već surađivali vozeći djecu na neke aktivnosti, družeći se na rođendanima i sl. Ako dijete ima novu sredinu i nove prijatelje (dolaskom u srednju školu), pobrinite se da ih upoznate. Radi li se o druženju ili tulumu u nečijemu stanu, provjerite u čijemu i hoće li tamo biti odrasla, odgovorna osoba barem u jednom dijelu druženja.

Važan je i dogovor da dijete ne mijenja mjesto izlaska ako vas o tome ne obavijesti.

Ponudite se da dođete po dijete u dogovoreno vrijeme, dogovorite s nekim od drugih roditelja da bude na usluzi ili dajte djetetu novac za taksi. Važno je da zna da nikada ne ulazi u auto s nepoznatim osobama, da ne ulazi u auto s osobom koja je pila alkohol i da se obrati za pomoć na najmanji znak opasnosti.

Vrijeme povratka kući stvar je dogovora ako je izvan zakonom dozvoljenih okvira i ako je uz tinejdžera odrasla osoba u koju roditelj ima povjerenja.

Obiteljski zakon u članku 95. propisuje:

„(1) Radi dobrobiti djeteta, a u skladu s njegovom dobi i zrelosti, roditelji imaju pravo i dužnost nadzirati ga u njegovu druženju s drugim osobama.

(2) Roditelji imaju pravo i dužnost djetetu mlađem od šesnaest godina života zabraniti noćne izlaske bez svoje pratnje ili pratnje druge odrasle osobe u koju imaju povjerenje.

(3) Noćnim izlaskom smatra se vrijeme od 23 do 5 sati.“

Neraspoloženje tinejdžera prema pravilima je očekivano i tolerirano. Ne očekuje se od njih da vole roditeljske ili zakonske zabrane. Kako nitko ne može sazrijeti tek slijepo slušajući svoje roditelje, vrijeme povratka s izlaska tema je o kojoj obitelj i tinejdžer pregovaraju, rade kompromise, tema na kojoj uče rješavati konflikte.

Dogovorite ponašanje ako se dogovor o povratku prekrši. Dijete treba znati da ćete biti tolerantni i fleksibilni i da će imati priliku objasniti kašnjenje, ali da ćete reagirati ako time pokuša nametnuti svoja pravila.

Ovakvom pripremom na izlaske svojega tinejdžera u „odrasli svijet zabave“ roditelji imaju mogućnost izražavati svoje mišljenje i stavove, koliko god to smatraju potrebnim, a da tinejdžer to ne protumači kao zlouporabu moći, već kao ravnopravni dijalog.

Ana Pleša

prof. psihologinja

Psihološki centar TESA

www.tesa.hr

INTERNET SAVJETOVALIŠTE: psiho.pomoc@tesa.hr

TELEFON ZA PSIHOLOŠKU POMOĆ 01/48 28 888

svakim radnim danom od 10 do 22 sata